Pojam "prednost kuće u karipskom pokeru" traži kratak pregled igre. Karipski poker se igra sa pet karata protiv dilera, bez blefa i bez drugih igrača u igri. Iz klasičnog pokera preuzima jedino jačinu ruku, a ostalo određuju ante, kvalifikacija dilera i tabela isplata. Ko razume ta tri pojma, zna i gde igra najviše košta i kada je pametnije odustati.
Kako se deli karipski poker? Diler u karipskom pokeru ne donosi nijednu odluku: deli karte, otvara jednu svoju, a kad igrači odluče, otvara preostale četiri i proverava da li ima kvalifikaciju. Deli se iz jednog špila, koji se posle svake ruke ponovo meša, ručno ili mašinom. Igrači ne smeju da pokazuju karte jedni drugima niti da ih razmenjuju, jer bi to promenilo izglede. Svaka ruka se igra samostalno protiv dilera, pa potez suseda ne menja tuđi ishod.
Bonus u karipskom pokeru je sporedna opklada sa stalnim ulogom, najčešće uz progresivni džekpot. Plaća se za jaku ruku igrača, obično od boje naviše, bez obzira na dilera, a kraljevska boja donosi ceo fond ili njegov veliki deo. Pošto su takve ruke retke, prednost kuće na bonusu je mnogo veća nego na glavnoj igri, sem kad fond izraste neuobičajeno visoko. Za većinu igrača to je lutrija pored stola, i tako je i treba igrati.
Sporedna opklada sa stalnim ulogom, najčešće vezana za progresivni džekpot, koja plaća jaku ruku igrača od boje naviše bez obzira na dilera.
Oko pet odsto antea, više nego u većini drugih stonih igara, pa je razumno pre prve ruke odrediti kada se igra završava.
Samo ante; zato se ruke slabije od para, osim nekoliko izuzetaka sa asom i kraljem, predaju bez dodatnog uloga.
Igrač stavlja ante, pa on i diler primaju po pet karata, a jedna karta dilera ostaje otvorena za sve za stolom.